Alternativna goriva
Intenzivne klimatske promjene potaknule su pružatelje usluga mobilnosti diljem svijeta da dublje i šire promisle o rješenjima koja nude, a posebno da razmotre vrstu energije koja se koristi za vozne parkove. Najpoznatija alternativa vozilima s motorima s unutarnjim izgaranjem (ICE) su vozila na potpuno električni pogon (BEV), ali postoje i druga rješenja u različitim fazama napretka: vodik, bioetanol i e-gorivo. U nastavku donosimo njihove prednosti i nedostatke.
Vodik
Prvenstveno treba napomenuti da vodik nije primarni izvor energije sam po sebi – potrebno ga je proizvesti pomoću plina ili električne energije te zapravo 95% ukupne proizvodnje vodika ovisi o korištenju fosilnih goriva.
Do sada je najčešća primjena vodika bila u rafinerijskoj i kemijskoj industriji: tu je iskorištena snaga vodika u smislu učinkovitosti, no istovremeno to je i njegovo ograničenje, jer se mora koristiti u blizini lokacije na kojoj se proizvodi. Prijevoz i skladištenje složeni su pothvati koji zahtijevaju određene pritiske i niske temperature, što otežava probleme opskrbnog lanca. Prema nekim izvješćima, smatra se da do 30% vodika iscuri kada se premješta s jednog mjesta na drugo.
Međutim, ta tehnologija za sada ostaje nezrela za automobilsku upotrebu. Ponuda vozila (poznatih kao električna vozila s gorivnim ćelijama ili FCEV) je ograničena i pati od niske energetske učinkovitosti i loše infrastrukturne mreže. Ipak, u nekim zemljama se razvijaju lokalni projekti te Francuska očekuje da će jednog dana imati 1000 stanica, ali to će biti tek 2030., a Belgija je već donijela i zakone o obnovljivom vodiku i transportu.
Dana 13. veljače 2023. Europska komisija usvojila je delegirani akt u skladu s Direktivom o energiji iz obnovljivih izvora, koji je dio regulatornog okvira EU za vodik, a vezano s prethodnim odobrenjem javnog financiranja do 5,4 milijardi eura potpora velikom europskom istraživačkom i razvojnom projektu za industriju vodika. Europska komisija izjavila je da je "u transportu vodik obećavajuća opcija, tamo gdje postoje poteškoće s elektrifikacijom."
Bioetanol
Bioetanol je najraširenije biogorivo u svijetu. Proizvodi se od organskih materijala, uglavnom šećerne trske i šećerne repe, a poznat je i kao E100 ili E85 – potonji se odnosi na mješavinu 85% bioetanola i 15% benzina. Glavni proizvođači su SAD i Brazil, dok Europa kao treća daleko zaostaje. A pod “Europom” uglavnom mislimo na Francusku, koja trenutno prednjači u proizvodnji. Švedska je prije 20 godina bila pionir i smatrala je bioetanol strateškim proizvodom, ali prodaja je pala tijekom posljednjeg desetljeća.
„Klauzula o reviziji“ zabrane ICE-a 2035., kojom se od EU traži da do 2026. pripremi izvješće, dala je razlog za nadu industriji biogoriva, a njezini glavni akteri pokušavaju pogurati alternativu koja koristi PHEV na temelju biogoriva. Doista, ključna studija francuskog IFPEN-a (Francuski institut za naftu) sugerira da PHEV s fleksibilnim gorivom ne emitira više CO2 od ekvivalenta BEV-a tijekom svog životnog ciklusa, na temelju očekivane upotrebe od 150.000 km. Njegova manja baterija kompenzira emisije, dok se intenzitet ugljika razlikuje od zemlje do zemlje.
Dakle, obećavajuća alternativa, ali ipak ograničena vrlo malom ponudom: samo Ford i JLR prodaju potpuno nove modele "flex" koji mogu raditi i na benzin i na etanol.
Kompleti pretvarača postoje, ali nisu uvijek kompatibilni s jamstvima proizvođača. Štoviše, trenutni povlašteni porezni status etanola u Francuskoj, koja je jedan od ključnih pokretača njegova uspjeha, ugrožen je. Iznimno, Brazil predstavlja zanimljivu studiju - 83,6% registracija u 2022. bila su vozila s fleksibilnim gorivom, jer je zemlja jedan od najvećih svjetskih proizvođača, a razlika u cijenama u odnosu na benzin je ogromna.
Unatoč tome, održivost etanola još uvijek je sporna, uzimajući u obzir poljoprivredne resurse i metode korištene u njegovoj proizvodnji poput spaljivanja trske, masovne upotrebe gnojiva i potrošnje vode, a da ne spominjemo iskorištavanje poljoprivrednih dobara za pogon automobila, umjesto za prehranu.
E-gorivo
Naša posljednja alternativa je sintetički benzin poznat kao e-gorivo, prvi put proizveden u prosincu 2022. u Čileu, miješanjem zelenog vodika i ugljičnog dioksida. Prva komponenta dobiva se iz vode, procesom elektrolize (odvajanje vodika i kisika), električna energija dolazi iz vjetroturbina, a CO2 se hvata iz okoliša filtriranjem.
Ovo e-gorivo potencijalno bi se moglo koristiti u bilo kojem vozilu s motorom s unutarnjim izgaranjem. Porsche i Siemens Energy, koautori projekta, očekuju da će do 2026. godine proizvesti 550.000 milijuna litara. No, ova alternativa, baš kao i druge, otvara određena pitanja. Prije svega, to je previsoka cijena, s jednom ranom studijom koja procjenjuje proizvodnju prve litre, uzimajući u obzir sve faktore, na nevjerojatnih 2825 €! Kako bi cijene postale pristupačnije, bit će potrebno znatno povećanje planiranih količina. Još jedna prepreka je to što su neke nevladine organizacije izradile studije koje pokazuju da automobili na e-
gorivo ispuštaju više ugljičnog monoksida i amonijaka. Povrh toga, prosječna količina CO2 koju emitiraju nova potpuno električna vozila pogonjena električnom mrežom EU-a, 2030. bila bi oko 40% niža nego za benzinski automobil koji radi na e-gorivo, uzimajući u obzir njegov cijeli životni ciklus.
E-gorivo je nedavno postalo središte rasprava kada je Njemačka zaprijetila povlačenjem konačnog glasovanja o zabrani ICE 2035. ako registracija automobila na e-gorivo ne bude dopuštena nakon roka.
Pojavljuju se zanimljive nove opcije za elektrifikaciju voznih parkova i važno im je pristupiti otvorenog uma i prihvatiti mogućnosti koje donose. Dok elektrifikacija ima svoje izazove, potpuni BEV i dalje je trenutno najodrživije rješenje zahvaljujući značajnim ulaganjima i predanosti koja mu je već dodijeljena. Međutim, nema savršenog odgovora i održivost ostaje problem u svim alternativama. Nastavimo istraživati i procjenjivati sve mogućnosti, imajući na umu cilj stvaranja održivije budućnosti za sve.